Bolja polovica hrabrosti, Ivan Slamnig

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 1)

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

 

Bilješke o piscu:

Ivan Slamnig (1930. – 2001.), suvremeni hrvatski pjesnik, prozaik, književni teoretičar i prevoditelj. Rođen je u Metkoviću. Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet završio je u Zagrebu. Od 1949. godine surađuje u mnogim književnim časopisima, a prvu knjigu, zbirku pjesama Aleja poslije svečanosti objavljuje 1956. Nekoliko je godina radio kao predavač na slavističkim katedrama sveučilišta u Firenzi, Bloomingtonu, Chicagu, Amsterdamu i Uppsali. Do umirovljenja bio je profesor na Katedri za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Slamnig je svestrani književnik. Piše poeziju (zbirke: Aleja poslije svečanosti, 1956.; Odron, 1956.; Naronska siesta, 1963.; Monografija, 1965.; Limb, 1968.; Analecta, 1971.; Pjesme u izboru Slobodana Novaka, 1973.; Dronta, 1981.; prozu (zbirke pripovjedaka Neprijatelj, 1959. i Povratnik s Mjeseca, 1964.; roman Bolja polovica hrabrosti, 1972.) i radiodrame. Osim toga, autor je brojnih prijevoda poezije i proze s mnogih europskih jezika, sastavljač značajnih antalogija i priručnika, a značajne su njegove knjige iz književne teorije i književne povijesti.

Bolja polovica hrabrosti pripada takozvanoj prozi u trapericama, ovim romanom (ispripovijedanim u prvom licu) Slamnig se potvrdio kao najuporniji i najmaštovitiji eksperimentator hrvatske književnosti. Roman koji je po riječima samog autora napisan po narudžbi, iz čisto materijalnih razloga, postaje književnim događajem godine, objavljen 1972.

 

Bolja polovica hrabrosti

 

Kratak sadržaj:

Slaminogv roman ispripovijedan je u prvom licu, iz perspektive glavnog lika. Roman protječe u dijalogu Flaksa glavnog lika i gospođe Matilde, teže rečeno u opoziciji dvaju literarnih koncepata, dvaju jezika i tipova literariteta. Glavni junak Flaks, tridesetogodišnji profesor jezika, književnik i prevoditelj, počinje pripovijedanje u trenutku kada se klapa njegovih starih školskih prijatelja, nakon dugo vremena, opet okupila. U opuštenoj atmosferi gostionice ”Dva fazana” oživljuju sjećanja na školske dane i mladenačke dogodovštine njihove klape. Flaks, koji piše jezičnu disertaciju o starim natpisima u Hrvatskoj, odlazi poslije večere sa Zitom ne bi li kod nje, među starim knjigama i papirima, pronašao nešto što bi ga zanimalo. Kod Zite upoznaje njenu sestričnu Anitu i tetu Matildu. Slučajno poznanstvo bitno će utjecati na daljnji tijek zbivanja. Anita, koja se sklonila kod Zite nakon svađe s mužem, postaje doskora Flaksova ljubavnica, dok mu teta Matilda, stara usidjelica, daje na čitave dijelove svoje pripovijesti koju u dokolici piše. Flaksova potraga za starim jezičnim natpisima bit će dobar povod klapi za izlet u zagorsko selo Brestovje, gdje prisustvuju lokalnom festivalu kajkavske kulture i usput se dobro zabavljaju. S vremenom se Flaksov odnos s Anitom i Matildom zakomplicirao. Kada, pročitavši posljednje poglavlje tetine pripovijesti, shvati da Matilda zapravo pokušava ostvariti s njim ljubavnu vezu i kada odnos s Anitom postaje sve ozbiljniji, Flaks bježi na selo, u Brestovje, kao nastavnik engleskog jezika. ”Razuman uzmak – bolja polovica hrabrosti” rečenica je kojom završava Slamnigov roman.

Zaključak:

Romanopisac mladom naratoru Flaksu suprotstavlja stariju ženu, gospođu Matildu, koja piše prozu u tradiciji i maniru hrvatskog romana iz prošlog stoljeća. Među junacima se razvila prepiska u kojoj se sukobljavaju dva vida kulturne tradicije, literature i doživljaja književnog jezika. Ovo je djelo parodija, slamnigovski cinična, ironična, gdjekad i sarkastična ideala tradicionalnog romana, navlastito hrvatskoga i to onog iz XIX. stoljeća koji je u svojoj društveno – analitičkoj funkcionalnosti težio da modelira totalitet društvenih odnosa.

Karakteristike glavnih likova:

Flaks – glavni lik, ujedno i pripovjedač . Već na razini pripovjedača Slamnig je učinio veliku novost. Umjesto društveno tipičnog lika, karakterističnog za tradicionalnu hrvatsku prozu, stvarnost se u boljoj polovici hrabrosti prikazuje iz perspektive nereprezentativnog lika – društveno marginalnog intelektualca Flaksa. Po nekim svojim crtama (sklonost neobaveznom životu, slobodi i dokolici) ovaj se tridesetogodišnji profesor jezika uklapa u tipove junaka karakterističnih za tzv.prozu u trapericama.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava