Branka, August Šenoa

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 8 )

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

 

Bilješke o piscu:

August Šenoa rodio se u zagrebu 14. studenoga 1838. godine. U rodnome je gradu završio pučku školu, prvi razred gimnazije u Pečuhu, a ostale opet u Zagrebu. Kao gimnazijalac upoznao je Ljudevita Gaja koji mu je prvi pokazao djela hrvatskih pisaca te potakao zanimanje za njih. Nakon neuspjela pokušaja da se posveti diplomaciji, a potom i studiju medicine, kao stipendist biskupa Strossmayera, započeo je studij prava u Pragu, ali ga nikada nije završio. Posvetio se novinarstvu, uređivanju časopisa te kazalištu i književnosti. Vrativši se u Zagreb, radio je kao gradski bilježnik, potom senator. Kazalište mu je bio životni san, ali nikada u njemu nije dobio stalno namještenje. Godine 1871. objavio je prvi roman, ujedno i prvi hrvatski povijesni roman “Zlatarevo zlato” , a potom još četiri.
Časopis « Vijenac uređivao je od 1874. te ga ispunjavao vlastiti radovima – romanima, novelama, pjesmama, putopisima, člancima i kritikama – te radovima ostalih autora, domaćih i stranih. Pjesničku je slavu postigao povjesticama, tj. Pjesmama s temama iz povijesti ili iz narodnih priča i legendi, npr. «Kameni svatovi», « Božja plahtica», « Zmijska kraljica», «Kugina kuća» itd. balada « Ribareva Jana», budnica Hrvatska ojesma ( Glasna , jasna ) i himna Zagrebu. Neke su mu pjesme uglazbljene, te se i danas pjevaju. Mnogo je putovao i na putovanjima nalazio teme za svoja djela. Bio je i potpredsjednik Matice hrvatske, a proglašen je i počasnim građaninom Zagreba. Nakon razornog zemljotresa, koji je 9. studenoga 1880. pogodio njegov omiljeni Zagreb, Šenoa se razbolio te je umro 13. prosinca 1881. Zadnje dovršeno djelo bila mu je «Branka». O Šenoinu pokopu novine su pisale : « Odkad je sahranjen ban Jelačić, Zagreb nevidje ovako ogromna i ovako sjajna sprovoda. Sva Hrvatska zavila se u crno».

 

Branka

 

Mjesto radnje:

Zagreb, Jalševo – zabačeno selo

Vrijeme radnje:

19. stoljeće, vrijeme ilirskog preporoda

Tema:

Život i rad učiteljice Branke u zabačenom hrvatskom selu Jalševu

Osnovna misao:

Ne živi i ne radi čovjek samo za sebe, već da pomogne i svojoj braći, i svojim bližnjima.

Glavni likovi:

Branka, Hermina, grof Belizar, župnik jalševački, gospodin Šilić.

Sporedni likovi:

Brankin otac, Brankina baka, gospodin Marić, Herminin otac i majka, školski izvjestitelj, mesarica, Šilićeva supruga, grofova majka, načelnik Jalševa i njegova supruga, bilježnik Šandor, blagajnik, zakupnik Izraeličanin, liječnik…

Pozitivni likovi:

Branka, Hermina, Herminin otac, grof Belizar, župnik, mesarica, Brankina baka.

Negativni likovi:

Gospodin Marić, učitelj Šilić i njegova supruga, bilježnik Šandor.

Moralna karakterizacija Branke: dobra i poštena

«Samo Branka, najpametnija, najpoštenija djevojka, proniknuta svetim žarom za svoje znajnje, za svoj narod…»

plemenita, poštena, puna ljubavi

«Srce me vuče među narod, među djevojke naše, da sijem ondje sjeme plemenitosti, poštenja, ljubavi.»

vrijedna

«Vazda joj je pred očima lebdio zadatak: da mora na svoje noge stati, da se mora sama skrbit za svoj život. Da se ustrajnu radu priuči, da lakše steče sredstva za više naobraženje, počela je zarana radit za srance, pače više neg je od potrebe bilo.»

idealista

«Branka bijaše djevojka oštroumna, logična i ozbiljna, al kraj svega toga ponešto idealistkinja.»

iskrena

«Da, gospodine, i ja sam samo iskrena. Ja gorku istinu nisam mogla, nisam htjela zaodjenuti u slatke, dvojbene riječi.»

domoljubna

«Takova žena bit će i bolja Hrvatica, jer stekav si naukom i radom samosvijesti, vidat će bolje rane svoje domovine, biti odvažnija, pa će i u kolu svoje obitelji radit za svoj dom, za svoj narod, uzgajat će djecu nekim svetim zanosom, nu, bit će prava hrvatska majka, koja će muža si bodrit na junaštvo, nipošto zavlačit ga u kukavštinu. U Zagrebu, u srcu naše domovine ima toliko hrvatskih obitelji kojih veže samo neka vanska sveza nipošto ljubav za posvećeno kolo domaće zadruge, ljubav za narod i domovinu, ljubav za sve čovječanstvo i što je u svijetu lijepo i plemeniti.»

ne želi biti ničiji rob

«Zar nije robovanje kad moraš obijat i ova i ona vrata po gradu, kad moraš drhtat od hira svakoga razmaženoga gospodskog čeda, kad nemaš nad njim vlasti, jer rekneš li oštriju riječ, rasrde se roditelji, otkažu ti.»

poštiva svoju mrtvu majku

«Majko! Slatka majko moja! Pogledaj na me, na jedinicu svoju! Putnica sam, polazim u svijet, rastajem se s tobom, tvojim milim grobom! Kunem ti se da ću biti poštena, vrijedna dovijek, da će mi srce ostati plemenito do groba!»

Poteškoće na koje nailazi Branka u Jalševu:

Kad je Branka došla u Jalševo, naišla je na negostoljubivu obitelj Šilić. Gospodin Šilić i njegova supruga bili su učitelji u školi, ali vrlo primitivni ljudi, koji se nisu brinuli ni o školi ni o djeci. U Branki su vidjeli svoju suparnicu i pokušavali joj na sve načine napakostiti. Dočekali su je u otvorenoj «kočiji», njen stan nije bio uređen, već prljav – pun svinja i kokoši. Većina ljudi u Jalševi su bili priprosti i neuki seljaci, primitivci koji su mislili da žena nije stvorena za intelektualca, već da stoji u kući, odgaja djecu i čuva blago. Kada su vidjeli da je Branka postigla velike uspjehe sa djecom, onda su uputili pismo u novine, u kojima su Branku oblatili, kako bi je iz sela istjerali.

Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini:

Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini je bio veoma težak. Seljaci su smatrali da je ulaganje novca u školu i učitelje bacanje novca, i da « glupu i prostu» djecu ne treba ništa naučiti, već samo kako da se brinu o svom imanju i blagu. Diploma im nije značila ništa, a naročito ne diploma jedne žene. Oni su uvijek radili po svome i svaka osoba koja bi predložila nešto bolje za selo za što je trebalo uložiti i novaca i truda, za seljake je bila neprijatelj. Učitelj koji se s djecom ponašao kao da su mu ravna, i pri učenju nije upotrebljavao šibu, po njihovom mišljenju djecu nije mogao ništa naučiti.

«Ona da govori s djecom kao da su joj ravna, u njezinoj školi da ne ima ni palice ni šibe, što je ipak potrebno da se djeci zarana istjeraju zle navike, naravski je da je se djeca nimalo ne plaše, i potom ne može biti nikakva napretka.»

Dojam o djelu:

Djelo mi se veoma svidjelo, jer se u njemu opisuje hrvatska djevojka, koja voli svoju domovinu, bori se za nju, a koja je ujedno i vrijedna, dobra, plemenita, poštena i puna ljubavi. Težak je život prošla da bi ostvarila svoje ciljeve i na kraju je svojom upornošću i uspjela. Naročito mi se sviđa sretan završetak knjige u kojem Branka napokon pronađe čovjeka kojega voli, koji voli nju i ostaju zajedno.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava