Ćelava pjevačica, Eugene Ionesco

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 1)

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

 

Bilješke o piscu:

Eugene Ionesco je francuski dramatičar rumunjskog podrijetla. Jedan je od najistaknutijih predstavnika antiteatra. Rođen je 1912. godine u rumunjskom selu Slatira. Otac mu je bio Rumunj, a majka Francuskinja. Djetinjstvo je proveo u Francuskoj, a 1925. vraća se u Rumunjsku, gdje je u Bukureštu završio studij i postao profesor francuskog jezika.
U književnost ulazi zbirkom pjesama “Elegije za sičušna Bića” (1931.), a 1939. godine vraća se u Francusku, gdje ostaje do kraja života. Jedan od najznačajnijih dramatičara 20. stoljeća počeo se baviti dramskom književnošću sasvim slučajno. Čak do 1948. Ionesco nije baš volio kazalište i u njemu se uglavnom dosađivao. No jednog dana odlučuje učiti engleski i kupuje priručnik. Taj priručnik francusko – engleske konverzacije za početnike i njegov sadržaj naveli su ga da, djelomice i radi šale, napiše antikomad “Ćelava pjevačica” 1950. godine koji mu je donio jedno od značajnijih mjesta među predstavnicima avangardnog teatra. Premijera “Ćelave pjevačice” održala se 11.05.1950. te je doživjela velik uspjeh, što i ne čudi, budući da je Ionesco prekinuo s konvencijama tradicionalne drame. Sam sadržaj se može izreći u jednoj rečenici: Jednoj tipičnoj engleskoj obitelji dolazi u posjet druga tipična engleska obitelj i one razgovaraju. Umjesto uobičajenog dramskog zapleta, temelj radnje postaje razgovor, odnosno jezik sveden na niz konvencionalnih fraza i besmislenih klišeja čime jezik prestaje biti sredstvo komunikacije, a to vodi ka gubitku svakog ljudskog zajedništva te vodi lica u izoliranost i otuđenje. Nakon popriličnog neuspjeha “Ćelave pjevačice” Ionesco i dalje zna što želi reći; U “Instrukciji” 1950. pokazuje kako matematika i filologija vode u propast. Već u prvim dramama Ionesco raščlanjuje i razglavljuje jezik, te uvodi obilje predmeta, što zajednički ostavlja dojam čistog apsurda. U ranijim djelima “Žrtve dužnosti” i “Amedeo” prodire u psihoanalitička istraživanja te prelazi granicu svijesti. Ionesco usput piše i
novele i eseje u kojima ga u potpunosti zaokuplja tema života i smrti.
No krajem 50–ih godina Ionesco sasvim neočekivano, zamjetno istupa od “kazališta apsurda”, te se vraća tradicionalnim dramskim formama (Nosorog, 1959; Kralj umire, 1962). Njegova glavna kazališna djela su: “Ćelava pjevačica” 1950., “Instrukcija” 1950., “Poduka” 1951., “Stolice” 1952., “Žrtve dužnosti” 1952., “Amedeo ili kako ga osloboditi” 1953., “Jaques ili pokornost” 1957., “Nosorog” 1959., “Kralj umire” 1962. i mnoga druga. Eseji i prozna djela: “Pukovnikova fotografija” 1962., “Dnevnik u mrvicama” 1967., “Otkriča” 1962., roman “Sunce” 1973.
Eugene Ionesco umro je 28. ožujka 1994. g. nakon teške bolesti.

 

Ćelava pjevačica

 

Vrijeme radnje: večer

Mjesto radnje: stan g. i gđe Smith

Analiza jezika i stila:

epiteti: visoka i prekrupna, premalena i premršava
usporedbe: kao lađa, kao liječnik i njegov brod

Karakterizacija likova:

gđa i g. Smith
gđa i g. Martin
Mary, sluškinja
Vatrogasni kapetan

Ukratko:

Jednoj tipičnoj engleskoj obitelji dolazi u posjet druga tipična engleska obitelj i one razgovaraju. Umjesto uobičajenog dramskog zapleta, temelj radnje postaje razgovor, odnosno jezik sveden na niz konvencionalnih fraza i besmislenih klišeja čime jezik prestaje biti sredstvo komunikacije, a to vodi ka gubitku svakog ljudskog zajedništva te vodi lica u izoliranost i otuđenje.

Kratak sadržaj:

Radnja počinje u tipičnom engleskom domu s tipičnom engleskom obitelji – obitelji Smith. Gospodin Smith čita novine i saznaje za smrt Bobbyja Watsona. Iz jednog besmislenog imena i smrti te iste osobe, Smithovi upoznaju čitatelje s obitelji Watson, u kojoj se svi zovu Bobby, a prezivaju Watson. Tada na scenu dolazi sluškinja Mary koja Smithovima opisuje svoj dan, te im se ujedno predstavlja kao njihova sluškinja. Kao replika njezinom kratkom monologu, Smithovi ponavljaju sve što je ona rekla i nadaju se da je da je dan provela radeći baš to. Potom dolaze i Martinovi, bračni par, koji ulaze u kuću i sjedaju za stol. Tada Ionesco započinje sa ironiziranjem njihovog bračnog odnosa. Martinovi, unatoč činjenici da su vjenčani, počnu sa upoznavanjem i iznošenjem vlastite prošlosti. Nakon činjenica da su iz istog mjesta, da su iste godine došli u London, da žive u istom stanu i da imaju istu djecu, njih dvoje shvaćaju da su bračni par. Tada na scenu dolazi Mary i negira sve što su Martinovi rekli tvrdeći da to uopće nisu oni te da je sve što su rekli neistinito. Tada se konačno pojavljuju i Smithovi te počnu razgovarati s Martinovima, no usred razgovora začuje se zvono na ulaznim vratima. Nakon što se zvono čulo nekoliko puta i na vratima nije bilo nikog, gospođa Smith odustala je od otvaranja. No kada se zvono čulo još jednom, gospodin Smith otišao je vidjeti tko je i na vratima je bio vatrogasni kapetan. Nakon što su utvrdili da vatrogasni kapetan nije zvonio prije, taj je isti počeo pričati svoje doživljaje, imajući na umu da mora ići čim ga pozovu. Njegove su priče besmislene, apsurdne i neistinite, no zabavljaju Martinove i Smithove koji uvijek imaju nekakve komentare i stalno mole kapetana da im još priča. No ponovo dolazi Mary, te se otkriva simpatija između nje i kapetana. Nakon toga, kapetan odlazi, svi ga isprate i vrate se na svoja mjesta. Nadalje, započinje potpuna destrukcija normalne konverzacije, a kasnije se i rečenice razbijaju, pa riječi, te na kraju dolazimo do besmislenog izvikivanja slova bez ikakvog reda. Tako ova drama završava u stilu teatra apsurda, uz posebnost tog djela koje mu daje velik status unutar tog pokreta. Odlika koja se nije koristila u djelima drugih autora teatra apsurda, ali je kod Ionesca bila česta pojava – onesposobljavanje jezika kao sredstva normalne konverzacije među ljudima njegovom destrukcijom. No na kraju, kada se nakon destrukcije jezika svjetla ugase i svi ušute, drama počinje ispočetka, no ovaj put započinje s Martinovima, a ne sa Smithovima. Tada se počinje spuštati zastor.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava