Hasanaginica

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 2)

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

 

Hasanaginica

O djelu:

Hasanaginica je bosanska i bošnjačka usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u okrilju begovske bošnjačke porodice iz Imotske krajine koja je tada bila dio Bosanskog pašaluka i vjerovatno se prepričavala sa koljena na koljeno po Imotskom i okolini, dok je nije otrgnuo od zaborava 1774. talijanski putopisac, etnograf Alberto Fortis nazivajući je “morlačka balada” (morlačka = ilirička).

Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi “Put po Dalmaciji” u Veneciji. Od tog trenutka su se počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim jezicima svijeta. Veliki umovi toga vremena kao Johann Wolfgang Goethe (1775), Walter Scott (1798), A. S. Puškin (1835), Adam Mickiewicz (1841) su samo neka od imena koja su prevodila “Hasanaginicu”. Za “Hasanaginicu” se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.

Vrsta djela:

Drama / tragedija

Mjesto radnje:

U Zagvozdu, podno Biokova i na Klisu.

Vrijeme radnje:

Prva polovica 17. stoljeća.

Tema:

Tragični nesporazum

Ideja:

I mali nesporazum dovoljan je da dođe do tragedije.

Kratki sadržaj:

Sve počinje kad je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posjećuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora. Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero djece. Na to dođe njezin brat Pintorović–beg i da ju udati za Imotskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu djecu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao da ima srce kameno zato jer se neće smilovati djeci. Kad je Hasanaginica to čula, umrla je od tuge.

Kompozicija djela:

Uvod: Hasanaga na ratištu
Početak: Hasanagina poruka i Hasanagicin odlazak s dvora
Zaplet: Polazak svatova
Vrhunac: Svatovi pred dvorom i tragična smrt

Analiza glavnih likova:

Hasanaga

Oko 30 godina, crn, snažan, visok, odbojan i ljut muškarac, ponosan, ali veliki junak. Iako je otjerao Hasanaginicu on ju je ipak volio svim srcem što se pokazuje na početku drame. Pored toga on je bio i brižan otac, sin i brat.

Ovaj odlomak pokazuje njegov ponos i brigu za Hasanaginicom.

HASAN-AGA: A ti peškeš! Majko,ona je majka djece moje!
MAJKA: Sikter!
HASAN-AGA: Ona je pod našim rzom i obrazom!
MAJKA: Sikter!
HASAN-AGA: …Pod našim namom i imenom Arapovića.
MAJKA: Sikter,rekoh…

Ovaj odlomak pokazuje njegovu brigu za djecom i dvorom.

HASAN-AGA: U dvoru kako?
MAJKA: Nako…
HASAN-AGA: Djeca kako?…

Hasanaginica

Lijepa, plava, oko 26 godina, bujne kose i tijela, dobra, voli djecu i muža, jadna, tragična. Njena sudbina isprepletena je nizom problema od kojih je jedan i njen mali nesporazum sa mužem zbog kojeg i dolazi do zapleta radnje koja se završava tragično. Kao i sve žene tog doba njoj su uskraćena glavna prava od kojih je i to da sama odlučuje o svom životu. Njena iskrena ljubav prema mužu se nažalost nije mogla ispoljiti ni u jednom momentu zbog niza okolnosti i problema. U mnogim odlomcima i dijelovima drame dobro se pokazuje njena neizmjerna briga i čežnja za djecom, kao i tuga, jad i nesebičnost. Psihički Hasanaginica je jako ožalošćena, potresena i sekirljiva osoba zbog čega je i došlo do tragedije. Što se tiče njenog karaktera, on je veoma pozitivan što se može uvidjeti u svim dijelovima drame. Pored toga u nekim odlomcima može se vidjeti da je Hasanaginica veoma obrazovana i pismena osoba koja je nastojala da nauči svoju djecu u čemu joj se suprotstavljala Hasanagina majka.

Pintorović–beg

Oko 35 godina, visok, ponosit, prijek, šutljiv, dobar, ljut, brzoplet i voli svoju sestru…

U ovom odlomku jasno je naglašena njegova ponositost.

BEG PINTOROVIĆ: (Prekida) Šta zboriš, pjevaču?
GUSLAR: (Ne da se zbuniti)
Dočeka ga Vranić Ali-beže,
Isprid njega na noge skočio,
Kod sebe mu misto namistio…
BEG PINTOROVIĆ: (Ljut) Stani, ne valja ti pjesma. Kako može beg skakati
na noge prid agom? Gdi to ima? Evo kliškog kadije nek reče.
Sljedeća rečenica pokazuje njegovu brzopleost.
BEG PINTOROVIĆ: Sestro; dosta zbora! Svati dolaze! Otri suze! Pokaži se čija si!

Pored svoje brzopletosti i ponosa Pintorović-beg je veoma promišljen i dobar čovjek.

Analiza sporednih likova:

Majka (Hasan-agina)
Oko 45 god, sitnih očiju, blijeda lica, bigotna izraza, lošeg karaktera

Majka(bega Pintorovića i Hasanaginice)
Oko 50 god, smirena i vrijedna

Ajkuna:
Oko 16 god., lijepa, vižlasta

Abid:
Nešto stariji od Bega, blagog i dobroćudnog izraza i karaktera

Djeca:
Starija kćerka, 10 godina
Stariji sin, oko 8 godina
Mlađa kćerka i Mlađi sin, oko 6 godina, blizanci

Pored ovih u drami se pojavljuju još neki likovi koji nisu u cjelini vezani za tok radnje i koji samo jednom ili dva puta izlaze na scenu.

Kritički osvrt na djelo:

Preobrazovanje baladne građe u dramu Hasanaginica Isaković je uradio sa strašću i oprezom stvaralački raspoloženog povijesničara zaputivši se u osvjetljavanje socijalno-historijskih okolnosti pod kojim se mogao dogoditi tragični nesporazum između muža i žene. On je prvi bošnjački pisac koji se odlučio za dramatizaciju ove izazovne balade, ali je i prvi dramatičar uopće koji joj se uspio približiti na najbezbolniji način – sa dvostrukim srcem stvaraoca, starinskim u osluškivanju, a modernim u oblikovanju građe. Zato je Hasanaginica tekst klasičan analognoj sferi i vajanju likova, ali modernih dramaturških rješenja po segmentiranju prostora i paralelizmu zbivanja, čijom čvrstinom i skladom Isaković parira stamenom svijetu balade i njenom uvijek krepkom organizmu što diše čarobnom jednostavnošću savršenstva.

Dojam o djelu:

U drami Hasanaginica ono što je podstaknulo najviše mojih osjećanja kao što je vjerojatno isti slučaj kod većine čitalaca je nesebičnost i ljubav jedne žene koja je zatrpana porodičnom problematikom koja je opet gusto protkana društvenim i intimnim određenjima historijskog okvira Bosne iz prve polovice 17. stoljeća. U drami ono što me takođe dosta potaknulo na vlastito razmišljanje o toku radnje je Isakovićeva smirenost u pisanju koji je zaustavio svoju tvoračku maštu i više se približio baladi nego nekom vlastitom stilu i slobodi pisanja. Međutim nije samo pisac drame doprinjeo njenoj ljepoti već i njena vlastita ljepota već opjevana u baladi koja je zbog toga i prevedena na mnogo jezika.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava