DOWNLOAD (verzija uključeno: 8 )
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak se rodio 1859. godine u Senju. Novak je bio dijete činovničke obitelji. Pošto je u Zagrebu svršio Učiteljsku školu, učiteljevao je u rodnom gradu, zatim je u Pragu studirao muzički akademiju. Završivši akademiju postao je nastavnik Učiteljske škole u Zagrebu. Životni put Vjenceslava Novaka bio je težak. Imao je veliku porodicu, a materijalno stanje austrijskog činovnika bilo je vrlo skučeno. Osim toga Novak je bolovao od tuberkuloze. U jednom alpskom lječilištu našao se zajedno sa Josipom Kozarcem. Umro je 1905. godine.
Vjenceslav Novak ostavio je osam romana i velik broj pripovijedaka. U njima slika gotovo sve slojeve hrvatskog društva. Hrvatska je tada prolazila kroz doba svoga kapitalističkog razvitka. U najboljim romanima «Posljednji Stipančići» i «Pod Nehajem» opisuje prilike u svom rodnom gradu, propadanje plemićkih porodica i političko-društvena previranja koja je nosilo novo vrijeme. U nekim djelima Novak crta usku malograđansku sredinu i talentirane pojedince koji u njoj propadaju («Dva svijeta»). U romanima «Pavao Šegota» i «Tito Dorčić» Novak je prikazivao sudbine intelektualaca svoga kraja.
Vrlo su poznate njegove «Podgorske pripovijesti» u kojima je pružio uspjelu sliku jednoga siromašnog primorskog kraja koji ne može da prehrani svijet što se rodio na tom kamenjaru, bijenog žestokim vjetrovima s mora i s Velebita.
U pripovijedkama «Nezasitnost i bijeda» i «U glib» Novak je opisao bijedan život srednjoškolaca i studenata iz eksploatiranih slojeva svog vremena.
On je jedan od prvih hrvatskih pripovijedača koji je prikazivao bijedu i teške posljedice bijede hrvatskog radništva. Sadržaji njegovoh djela i toplina kojom je pisao pokazuju da je Novak imao plemenito srce i umjesto da zaoštri borbenost svojih junaka, on je vjerovao da bi dobrota i milosrđe mogli riješiti teško socijalno stanje.
Iz velegradskog podzemlja
Mjesto radnje:
Zagreb
Vrijeme radnje:
19. stoljeće, vrijeme kada je Hrvatska prolazila kroz doba kapitalističkog razvitka.
Tema:
Bijeda i teške posljedice bijede hrvatskog radništva – pokušaj najbijednijih radnika u kapitalističkom društvu da svojoj, najčešće mnogobrojnoj obitelji, osiguraju minimum egzistencije.
Život siromašnog radnika Mike i težak gubitak njegove voljene kćeri, kojega je on sam izazvao svojim pijanstvom.
Osnovna misao:
- Dobar i milosrdan čovjek može pomoći riješiti teško socijalno stanje siromašnom čovjeku.
- Bogatstvo nije mjerilo dobrote i sreće, već ljubav i milosrđe.
- Problemi neće nestati ako se tuga utapa u alkoholu, već se treba boriti za svoju obitelj.
Socijalni elementi u pripovijetki:
Siromaštvo, nezaposlenost, bolest, glad, jadni uvjeti stanovanja, borba za opstanak, sklonost piću u teškim socijalnim uvjetima…
Analiza likova:
Mika
Dobar, od troje svoje djece najviše voli Evicu, povodljiv, voli piti, kada popije izgubi osjećaj za obitelj, boji se žene, praznovjeran, u pojedinim trenucima ponosan, kada je pijan tada je surov i prost.
Lucija
Mikina žena, dobra majka, brižna, voli svoju djecu, voli supruga, tješi ga u najtežim trenucima.
Evica
Mikina kći, petogdišnja djevojčica slabašnog zdravlja, obožava svog oca, veoma pametna.
Jankić
Mikin prijatelj, neodgovoran prema obitelji, svoje nezadovljstvo i neimaštinu utapa u alkoholu.