Mrak na svijetlim stazama, Ivan Goran Kovačić

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 4)

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

 
Bilješke o piscu:

Ivan Goran Kovačić (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. – okolica Vrbnice, kotar Foča, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Goranove proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.

 

Mrak na svijetlim stazama

 

Tema:

Djelo govori o siromaštvu i teškom životu malog čovjeka, nemilosrdnosti države, otuđenosti među ljudima, vrijeđanju i ismijavanju malog čovjeka kojega nitko ne štiti.

Osnovna misao:

Čovjek ima svoju vanjsku – grubu, i unutrašnju – osjećajnu stranu, koja progovara kad se radi o nepravdi prema slabima i siromašnima. Takav je naizgled grubijan Franina, ali ga u duši boli nepravda načinjena Jačici.

Kratki sadržaj:

Jačica Šafran je bio govedar u selu Martinju. Kad je ostario, seljani su ga odlučili zamijeniti novim govedarom. U znak zahvalnosti darovali su mu kravu Golubu. Ispočetka mu je bilo teško, ali je s vremenom zavolio Golubu i počeo obrađivati vrt. Franina Brdar je odlučio sagraditi kuću.  Isprva su se uzajamno ignorirali, ali je kasnije Franina počeo vrijeđati Jačicu. Pred jesen došli su u selo državni činovnici da pokupe vojnicu. Budući da Jačica nije imao novaca, zaplijenili su mu kravu Golubu. Tad je Franini bilo žao Jačice i prvi put u životu je upotrijebio umanjenicu žaleći za njegovom kravicom.

Kompozicija djela:

  • Uvod: Upoznajemo se s Jačicom Šafranom.
  • Zaplet: Zamjenjuje ga novi govedar u njegovu poslu.
  • Vrhunac: Franina Brdar gradi kuću pokraj Jačice.
  • Rasplet: Jačica mora izvršiti domovinsku dužnost.
  • Završetak: Jačica nije imao novaca, pa su mu zapljenili kravu Golubu.

Prepričana epizoda:

Franina Brdar vraćao se iz šume i vidio kako gospoda vode Golubu. Odmah je shvatio što se dogodilo. Pričekao je Jačicu. Kad ga je vidio onako slomljenog i očajnog, potapšao ga je i potreseno rekao: “Odveli su ti, Jače, kravu – odveli su ti kravicu…”. Zamahnuo je sjekirom prema nebu u znak pobune protiv nepravde.

Analiza likova:

Jačica Šafran

Starac “malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade, sličio je grmičku koji se podigao iz čučnja i gegavo popošao. Ali grmičku koji je gdjegdje bjelkasto procvjetao.” Jačica ne želi ići u selo jer zna da će ga tamo svi ismijavati. Svećenik ga je jednom pozvao, ali je tada još rjeđe išao u selo. Jačica se boji Franine Brdara. “Jačica bijaše sretan kada je susjed odlazio u šumu na obdanicu i vraćao se tek kasno u noć”. Jačica je osjetljiv starac koji tepa biljkama i životinjama – “Što će batinica, što će šipčica voliću božjem, što će kravici krotkoj?” Nikad nije rekao prostu riječ. Dobar je prema svemu živom.

Franina Brdar

Uvijek je je bio “uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hlačnica, s velikom sjekirom pod golom, nabreklom miškom.” Rutavih prsa i kratke četinjaste kose prozvali su ga Oblačina jer je bio uvijek namrgođen. Ugljenar i drvosječa, “čovjek koji se u mladosti zavlačio pod kirijaška kola, nakrcana drvom i dizao ih na orijaškim plećima”. Franinu nisu prihvatili i izazivali su ga stalno. Od tada se više nije vraćao u selo nego je živio u šumi. Franina je nakon deset dana progovorio s Jačicom vrijeđajući ga: “O Jače, Jačino tom starom strvinom ti začepiše gubicu, tom kravetinom mlohavom…” Franina je kao orah. Izvana je tvrd, a iznutra ipak ima osjećajnosti. Od djetinjstva upotrebljava teške riječi “ženetina, kravetina…” Buni se zbog nepravednosti pa svoju ljutnju iskaljuje na drveću i Jačici.

Dojam o djelu:

Pripovijetka je potresna. Govori o dva čovjeka koja su se udaljila od svijeta. Jačica je dobar prema svemu živom, dok je Franina grub i otresit, ali ne i bezosjećajan.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava