Patnje mladog Werthera, Johann Wolfgang Goethe

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 5)

Ranch Pia

 

Bilješke o piscu:

Johann Wolfgang Goethe se rodio 28. kolovoza 1749. godine u Frankufurtu na rijeci Maini. Potekao je iz ugledne i imućne građanske obitelji. Pjesničke prvijence objavljuje u Leipzigu, gdje studira pravo. Plaća danak pomodnom klasicizmu u duhu rokokoa. To je između šesnaeste i sedamnaeste godine života, kad se vraća kući “slomljenih krila”. “Patnje mladog Werthera“ učinit će ga najpoznatijim i najslavnijim njemačkim autorom. Prvi njemački pisac koji postiže svjetsko značenje. Najznačajnija djela su mu: Faust, Herman i Doroteja, Reineke Fuchs i dr. Umro je 22. ožujka 1832.

 

Patnje mladog Werthera

 

Likovi:

Lotta, Albert, Werther

Kratki sadržaj:

Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradić kamo ga je poslala majka da raščisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala što se priređuje u okolici upoznaje Lottu, kćerku upravno-sudskog činovnika koji je u kneževoj službi. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim držanjem i plemenitim osjećajima, a iako zna da je ona zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Primjetivši da mlada djevojka nije prema njemu ravnodušna Werther je sretan i blažen. Kako se Lotta vlada nadasve korektno ne zaboravljajući ni na čas odsutnog zaručnika, Werther je zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s putovanja Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jača, dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladić napokon donosi odluku da ode, kako ne bi narušio sklad koji vlada između zaručnika. Želeći se zaposliti da ne bi mislio na Lottu, mladić se dade nagovoriti da primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije birokrat nego pjesnička duša. Kako njegov gospodar voli sitničavo zabadati, Werther gubi volju za službu koja ga nikad nije privlačila. Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumijevanja i daje mladiću očinske savjete kako se u buduće ima vladati. Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome će na ladanjskom imanju kratiti vrijeme. Wertherov novi gospodar nije loš čovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantični mladić teško podnosi i doskona napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u tom poslu nađe zadovoljstvo pojačava potisnute osjećaje prema Lotti, koja se udala za Alberta. Ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi, Werther se vraća u gradić gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje neizdrživo. Albert s kojim se nekoć dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se čini da Lotta u tom braku nije sretna koliko bi zaslužila. U drugu ruku Wertherova ekscentričnost vrijeđa trijeznog Alberta koji mutno naslućuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, počinje uviđati da njezini osjećaji nisu bezazleni. Između Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i Lotta bi se htjela izvući iz te situacije, ali ni sama nezna kako. Da bi spriječila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu naređuje da par dana izostane, a Werther kojeg već duže vrijeme salijeću misli o samoubojstvu sada izvršava posljednje pripreme. Vraća se još jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti. Werther odlazi kući sav rastresen. Poručivši Albertu da mu posudi pištolje jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih je sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivši se reći Albertu što se dogodilo Lotta je bespomoćna, a Werther se iste noći ubija Albrtovim pištoljem. Njegovo umiranje izaziva opću sućut:
Lottin otac i njegova djeca okupiše se oko umirućeg Werthera koji prije smrti ne dolazi k svijesti. Albert je očajan, a Lotta samo što nije skapavala od žalosti. Pošto je umro, Werther je pokopan na kraju groblja između dvije lipe, na mjestu što ga je sam odabrao. Na posljednji počinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijavi se