Paunaš, Tito Bilopavlović

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 1)

Ranch Pia

 

Bilješke o piscu:

Tito Bilopavlović je rođen 1940. u Novoj Gradiški. Kao dijete je sanjao da će biti književnik, a otkad je to postao želi samo jedno: Da opet bude dijete. To mu je djelomice uspjelo samo u knjigama za djecu i mladež:
Paunaš‘, ‘Kutija za male i velike igračke’, ‘Filipini iza ugla’, ‘Otmica Labinjanki’. Za djelo ‘Paunaš‘ je nagrađen republičkom nagradom ‘Grigor Vitez’. Odrasli ga znaju po još deset knjiga, te po pisanju u uglednim novinama. Bio je urednik biblioteka za djecu: ‘Smib’ i ‘Modra lasta’.

 

Paunaš

 

Tema:

Dječak se brine za svoga malog prijatelja.

Likovi:

Dječak, paunaš, stari Martin, Pivarci, Potočani, Anica, Zirko.

Kratki sadržaj:

Bilo je to davno kad je dječak mogao hitnuti kamen iz praćke stotinjak i više metara. Točno bi kamen odletio na određeni cilj. Tad bi stari Martin izišao vani prijeteći mu sa štapom. Za njegovu praćku bi najbolja bila jedna vrsta automobilske gume. Pronalazio ju je na smetlištu Gavranićeve automehaničarske radionice. Nazivao ju je sirovom gumom. Pivarci i Potočani pravili su praćke od crne i crvene obične gume a dječak koji je pripadao Ciglarcima od sirove gume. Rašlje su bile najbolje od ljeskovine. Okrugli kamen je bio najbolji. I to je bilo sve o dječakovom načinu na koji pravi praćku. On je najbolje gađao praćkom. Bio je pravi praćkaš. Nije nikad ubijao lastavice jer se govorilo: „Tko ubije lastavicu, umrijet će mu majka“. Dječak je imao smeđeg goluba Zirka. Bio je običan i sa dječakom se uvijek igrao. Nije ni njih ubijao jer je mislio da neće biti dobar čovjek. Počela je jesen, i naravno škola. Cijelo ljeto je uz njega bila praćka. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko su bili glavni na Malčanskom brdu. Zatražili su od njega praćku. Anica žutih pletenica je rekla da im neda praćku. I nije im dao. Tad su mu pokidali čitanku. Mesar Baždar je imao mesnicu u visokoj zgradi. Bila je zatvorena. Pogledao je gore visoko i ugledao malog goluba. Napeo je praćku da ga uplaši. I…Pogodio ga je. Počeo je plakati. Uzeo je malog, sitnog, nedužnog goluba i odlučio ga pokopati. Dok je kopao malu rupicu naišla je Anica. Kad je ugledala mrtvog golubića dječaka je nazvala ubojicom. Okrenula se i otišla. A dječak koji je tako silno volio Anicu sa velikim krupnim suzama na očima pokopaše golubića i tužno otiđe plačući.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijavi se