DOWNLOAD (verzija uključeno: 4)
Bilješke o piscu:
Dobriša Cesarić je rođen u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se je u obitelji Đure Cesarića (1868. – 1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873. – 1956.).Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata 1916. godine dolazi u Zagreb gdje završava gimnaziju, a poslije mature 1920.godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.
Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja. Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik a poslije Drugog svjetskog rata radio u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Bio je redoviti član JAZU (Razred za književnost) od 1951. godine te 1962/63. predsjednik Društva književnika Hrvatske.Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980.godine.
U Osijeku je prilikom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osječkoga Zavoda, u godini 150.-te obljetnice HAZU, na osječkom Filozofskom fakultetu, upriličena svečana akademija posvećena liku i djelu akademika Dobriše Cesarića.
U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom “I ja ljubim” koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija,Vienac… Objavljuje književne prikaze.
Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.
Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike “Poeti del mondo”, te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.
Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine. Dobriša Cesarić umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.
Oblak
Mjesto radnje: Nebo
Vrijeme radnje: Predvečerje – “U predvečerje, izneneda…”
Tema: Oblak
Rima: Iznenada – grada
Likovi: Oblak, vjetar
Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmi opisuje se jedno predvečerje kada se na nebu pojavio oblak. Vjetar sa visine ga je njihao, s njime se igrao. Tako jako se okretao po zraku da su ljudi čak gledali njegovu lijepu igru na nebu. Tako dugo se igrao dok ga jednom vjetar nije samo raznio.
Naljepša kitica:
“I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.“
Ta mi je kitica najjepša zato što je najljepše opisano kako se vjetar igra sa oblakom i kako ga na kraju raznese.
Mrvta luka
Mjesto radnje: Luka – ”… ima jedna mrtva luka…”
Vrijeme radnje: Jutro
Tema: Mrtvi brodovi koji se boje plovidbe
Rima:
brodi – vodi
boje – stoje
sreću – meću
Likovi: Brodovi, ćuk
Najljepša kitica:
“I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.“
Prazan život
Mjesto radnje: Ulica
Tema: Život
Rima:
licima – vidicima
presiti – desiti
dolaze – prolaze
mukama – rukama
Likovi: Netko tko ima težak život i želi nekamo pobjeći
Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmici je pisac opisao težak život ljudi koji žele nekamo pobjeći, oni čekaju neko čudo a to čudo im ne želi doći.
Najljepša kitica:
“O, mi smo toga presiti.
Pobjeći, pobjeć nekamo!
Mi čudo čekamo,
A neće nam se desiti.“
Loading ...