Posljednji Stipančići, Vjenceslav Novak

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 7)
Bilješke o piscu:

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

Vjenceslav Novak postavlja granice u svojoj umjetnosti preko kojih ne ide, iako bi mogao ako bi se koncentrirao, što možemo ustvrditi samo malo dubljim proučavanjem njegovog djela. Novak više pripovijeda nego što iznosi svoje likove pred naše oči. On slijedi literaturnu tradiciju koju su osnovali Šenoa, Gjalski i drugi. Što se više odmičemo od Novakova vremena, toliko su nam manje stvarni modeli njegovih ličnosti i stvarni problemi njegova vremena. Novak je u sebi sjedinjavao iskustvo čitača koji zna uživati u djelima i iskustvo profinjenog umjetnika.

Djela:

 

Posljednji Stipančići

 

Mjesto radnje:

Senj

Vrijeme radnje:

Doba ilirskog preporoda

Sadržaj:

Ante Stipančić bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su imali krčmu. Kao mladić je postao natporučnik, ali je napustio službu i živio od očeve imovine. Zagledao se u Valpurgu Domazetović iz također ugledne, ali ne i tako bogate obitelji. Valpurga je bila mnogo mlađa od Ante, a kad su se vjenčali bilo joj je samo 16 godina. 1806. godine Valpurga je rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Dugo je pripremao gozbu povodom njegova krštenja. Trebala je to biti gozba koju će Senj dugo pamtiti, a zacijelo je i bila zapamćena po skandalu koji se tamo odigrao.
Naime, pijani Winter je Valpurgi izjavio ljubav zbog čega je Stipančić poludio i napao ga sabljom, nakon čega se društvo razišlo. Winter je napustio Senj. Jednom prilikom kada Stipančić nije bio kod kuće Valpurga je pronašla njegove spise. Čitala je o njegovim željama za usponom i pronašla je spis o Jurjevom krštenju i sudskoj parnici zbog napada na Wintera. O tome joj Ante prije nije ništa rekao, ali je ona unatoč tome što je vidjela vlastitim očima spise još uvijek vjerovala da je Ante savršen. Juraj je od malih nogu provodio mnogo vremena sa svojim ocem. Majka ga nije smjela ljubiti da ne bi postao razmažen. U međuvremenu je Valpurga rodila i kćer Luciju za koju Ante nije mario. Sva Antina osjećajnost, pažnja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja. Otac je svog “veoma inteligentnog” sina poslao na školovanje u Beč, a za Luciju nije htio niti malo novca odvojiti da bi se školovala iako je imala mnogo afiniteta, a da i nije imala učinila bi to da pokaže da i ona to može. Na Valpurgin zahtjev da i nju školuju je rekao da nemaju novaca za oboje, no ona je ipak učila talijanski i njemački jezik. Juraj nikako nije mogao završiti studij. Četiri su se godine školovanja otegle u deset, a troškova je bilo sve više i više. Dio po dio imovine Stipančić je prodavao uvijek pronalazeći opravdanja za Jurjevo ponašanje. Pustio je Luciju na jedan ples i mnogi su se mladići zanimali za nju. Ona je željela češće izlaziti i družiti se sa svojim vršnjacima, a to je njoj bilo zabranjeno. Andrija Bukovčić, stari mornar koji je spasio Antin brod, došao je u posjet Stipančićima i zamolio Antu za glas u saboru što mu je Ante obećao, ali nije poštivao svoju riječ. Ante nije bio izabran za suca, što je žarko želio. Za suca je izabran Čolić. U gradu su počeli nemiri. Senj se podijelio na dvije strane (iliriste i protivike ilirizma). Vukasović želi pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu probuditi nacionalnu svijest. Njegov protivnik je major Benetti koji polako gubi ljude koji su stajali na njegovoj strani. Ante je uz Vukasovića. Sve više želi Lucijino prisustvo, no ona ne voli biti s njim i pokušava mu se osvetiti zbog načina kojim postupa prema njoj. Odnos postaje gori. Lucija je slomljena, otac još više ljut, a Valpurga ih pokušava pomiriti. Juraj je potrošio sav novac ali nije završio studij, i osramotio je obitelj zaposlivši se kao konobar. Ante je emocionalno uništen i “mora” naći novac za Jurja. Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva ništa. Benetti saznaje od Martinčića da Ante treba novac i nudi mu posao koji ga jako privlači, ali Ante u početku ne uspijeva. Stipančić je tražio novac od Vukasovića, no ovaj mu nije dao pa je prihvatio Benettijevu ponudu. Poslali su Jurju 500 forinti i on se zahvalio obećavši da će im to nekako vratiti. Krajem jeseni Ante je obolio od upale pluća. Sada je bio samo starac osuđen na ležanje u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je pismo od Jurja da je položio i posljednji ispit s odličnim uspjehom. Uskoro je umro na Lucijinim rukama. Juraj nije bio prisutan. Mladi se Stipančić napokon vratio kući u siječnju 1832. godine sa prijateljom Alfredom. S vremenom Lucija se snažno zaljubila u Alfreda, za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u nju. Juraj je prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca. Kada je prodala kuću i dala mu novce on i Alfred su otišli i nisu se više javljali. Luciji su još uvijek stizali Petrarkini soneti s inicijalima M.T. Ona pati za Alfredom i postaje krhka, boležljiva i slomljena. U strahu za njeno zdravlje majka se olučuje na prevaru i zamoli M. Tintora koji joj šalje sonete da piše Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je neko vrijeme dobro utjecalo na Luciju, no ona uskoro razotkriva prijevaru i tada naglo oboli i umre. Na samrti ju je Tintor i posjetio. Lucija je umrla ljepša nego ikad. Tintor se nakon tragičnog događaja zaredio. Valpurga je umrla u bijedi i siromaštvu proseći na ulici umotana u plahtu da ju ne prepoznaju.

Analiza likova:

Ante Stipančić
Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u pismu koje je pisao svom prijatelju:

,,Moj tatica nije bio, čini mi se, od najčistijih karaktera. Htio je pošto poto plivati na površini, a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kuće ono što je bio u kući: prvi autoritet u svemu i svačemu, ali nije išlo. A nije išlo zato što je u isti čas tražio uporište na raznim stranama – jer vlastitog nije imao. Nije bio ni političar. Da je poživio, ja kriv ako ga ne bi lako našao i među našim ilirima. Bio je Austrijanac, Francuz, Taljan i Mađar u isti čas. Otac i mati bili su mu zapravo krčmar i krčmarica, za svoj stalež i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio svoju taštinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku života. Morao je naravno zaboraviti što su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da potraži plemićki list svojih pradjedova, kojeg nije mogao naći. Ali držao se svejedno plemićem. Kako je učio, rekao sam ti: znao je od svačega nešto, a od svega ništa. Zato je ipak držao sebe čovjekom učenim. Kod kuće je bio strah ukućana, a mali su ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije nikada pozdravom odvraćao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim položajima nezadovoljan.’’

Osim toga, brinuo se previše za sina, a svoju kćerku i ženu je zanemarivao. Ustvari je želio da Jurja napravi ono što od sebe nije uspio, tj. da se Stipančićev san ostvari preko Jurja što naravno nije uspjelo. Na kraju je njegov jadni život svršio na ruševinama zbog nepravde koju je nanio svojoj ženi i kćeri, a samo zato jer je smatrao da ga je Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je živio. Okružen svojom ženom i kćeri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.

Lucija Stipančić

Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno društvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepoštenje vanjskog svijeta jer je između ostalog stalno boravila u kući. Usprkos svemu tome ipak ja imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju bio potpuni stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponašati. Voljela je Alberta onako kako se može voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osjećajna i krhka, a to je ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti Alberta i žalila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno duševno stanje puno je pridonijelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom nije mogla živjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji slučaj posrnule djevojke.

Valpurga Stipančić

Tipičan prikaz tadašnje žene. U ranoj se dobi udala za Stipančića i pošto je on bio iz više porodice smatrala ga je savršenim. Uvijek mu je bila poslušna i radila je sve što se od nje tražilo iako se to kadkad i kosilo njenom mišljenju ili želji. Kada je pronašla spise koji su u biti prikazivali u potpunosti njegov karakter i osobine (negativne), nije odustala od svog uvjerenja da je Stipančić ipak najbolji čovjek. Nakon rođenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majčinsku ljubav prema svojoj djeci koju je iskreno voljela, iako joj Stipančić nije dao skoro ni pristup k njenom sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao žensko. Sve bi učinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipančića ispunjavala je želje Luciji jer je bila takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipančićeve smrti mnogo je patila, ali se zbog siromaštva morala povući u malenu kućicu zajedno s Lucijom. Jedva je dočekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promijenio. Pa čak i kad je prijetio svojim samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i ništa mu nije zamjerila te ga je istom ljubavlju voljela, iako je kasnije saznala da je čak i svoje hrvatsko ime promijenio u mađarsko.
Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otišla je do Martina da se dogovori da joj on napiše pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju), ali da se potpiše sa Albert. Sve je željela dati, pa čak i svoj život za sreću svoje kćeri, iako je znala da joj možda Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za njezinu tajnu. Nadživjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najviše ju je boljelo što je izgubila sina kojeg u biti nije nikada niti imala. Svoj tužni život završila je smrznuta u hladnoj noći tražeći milostinju. Tada je završila patnja njenog srca.

Juraj Stipančić

Bio je prvo dijete, a još k tome i sin pa je upravo njemu Ante Stipančić posvetio cijeli svoj život. Kada je bio još malen dovodio bi mu učitelje kako bi skupio što više znanja za tzv. misiju koja ga je čekala. Majčinu i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zbog toga kasnije nije osjećao ništa prema njima i uopće za njih nije mario. Kada je pisao pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je želio imati i majku i sestru, ali je tada već bilo kasno. Mislim da je za njegovo ponašanje nakon odlaska iz kuće bio kriv upravo njegov otac. Kada je Juraj otišao znao je da će mu otac slati novac, pa se prepustio lagodnom životu. Nakon dugo godina izbivanja te nakon očeve smrti više ga nije ništa vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke promijenio je ime u mađarsko i više se nije javljao. Ja Jurju ne okrivljujem jer smatram da je na njegovu dušu jako puno utjecaja imao i odgoj njegova oca.

Dojam o djelu:

Ovo djelo ostavlja veoma snažan dojam čitaču prema odnosima unutar obitelji u doba ilirskog preporoda. Čitajući ovo djelo u svakom čovjeku bi se uzburkali osjećaji prema svim članovima obitelji Stipančić, pogotovo prema onima koji su bili žrtve. Valpurga je bila mirotvorac u obitelji. Bila je omiljena sa obje strane. Lucija je patila u svijetu u kojem je rođena jer je bila žena. Nije imala mnoge stvari koje je Juraj imao. Ante je, kako je to tada bio običaj, sve prenosio na sina. S njim je dijelio sva iskustva. Juraj mu je bio zvijezda koja je tako jako sjala u njegovom srcu da se ostale ne bi niti vidjele (ili ih nije želio vidjeti).
Ulagao je sve u tog dječaka ne bi li postao ono što je on sam htio biti. Bio mu je “jedina nada” jer drugu nije vidio. Lucija je morala čamiti u kući sama dok se Juraj zezao, umjesto da se primio knjige kada mu je bila pružena prilika da bude netko a ne da završi kao konobar.
Valpurga je bila jedini konac koji je barem nakratko mogao zadržati obitelj zajedno. Ona je bila anđeo čuvar te obitelji. Brinula se za sve njih čak i ako oni nisu marili za nju. Lucija i Valpurga su uvijek bile uz Antu, iako ih nije primjećivao. On je vidio Jurja koji ga je sramotio i trošio novac kojeg bi mu otac davao koliko želi. Sve bi učinio da bi udovoljio Jurju i uvijek bi Juraj bio nevin, a njegove potrebe za novac bi bile opravdane. Ante je bio čovjek prepun ljubavi, samo što je nije znao pravilno usmjeriti. S druge strane Valpurga je u sebi imala beskonačan zdenac iz kojeg bi se prelijevala ljubav i znala ju je usmjeriti samo što je ipak zdenac presušio kada više nije bio potreban. Iako se činilo da će od Valpurga prva napustiti obitelj ona je ostala dok više nije imala nikoga da joj uzburka mirni ocean osjećaja koji je imala u svojoj duši. Lucija je imala osobu koja ju je voljela, samo što je imala jače osjećaje prema nekomu tko joj ih nije uzvraćao, nego je otišao i nije se vratio. Prihvatila je tu dušu koja je vapila za njom tek kada joj niti ljubav više nije mogla pomoći jer joj je bolest zahvatila tijelo koje ne ovisi o duši, pa više osjećaji ne pomažu. Pošto Valpurga nije imala ograničenja kada bi došle u pitanje želje njene djece, dala je sav novac Jurju koji je uspjela dobiti prodavši sve što je mogla, samo da se on ne bi ubio. Nakon toga je on brzo pobjegao sa svim novcem i svojim prijateljem u kojeg se Lucija zaljubila. Kada je Ante umro sve je krenulo nizbrdo pa je i Lucija zaplovila u ocean vječnog mira, a Juraj je otišao i promijenio ime. Posljednji Stipančić je bila Valpurga koja se od jada i sama pridružila mužu i kćeri u vječnoj radosti.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava