Pustolov pred vratima, Milan Begović

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 1)

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

 

Bilješke o piscu:

Milan Begović je rođen 1876. g. u Vrlici. Srednju školu završio je u Splitu,studij slavistike i romanistike u Beču i Zagrebu. Službovao je kao profesoru Splitu, a kasnije je radio kao dramatolog i režiser u Hamburgu i Beču.Nakon Hamburga i Beča bio je na dužnosti ravnatelja Drame u Hrvatskomnarodnom kazalištu u Zagrebu. Radio je i kao profesor književnosti uGlumačkoj školi u Zagrebu. Umro je 1948. godine u Zagrebu.On je jedan od najistaknutijih dramskih pisaca. Osim drama piše pjesme,novele i romane. Sa svojom zbirkom pjesama “Boccadoro” Begović jepokazao da je njegovo shvaćanje života preusmjereno prema erotskimmotivima te odnosima između muškarca i žene. To je i sam izjavio ujednom intervjuu:
“Za mene je život neprestano sukobljavanje i izmjena svijetlih i mračnih
elemenata. A životna igra svjetla i sjene nigdje se ne vide tako jasno i izravno kao u odnosu muškarca i žene, koji su neumoljivo upućeni jedno na drugo. Muško i žensko su vječni drugovi i vječni neprijatelji. Slikajući odnose muškarca i žene ja vjerujem da slikam temeljne odnose i oblike svoga života…”

Njegovo shvaćanje života se odražava i u ostalim djelima, a ne samo upjesmama kao npr. u djelima kao što su “Bez trećeg”, “Dva bijela hljeba”,“Kvartet” itd. Također se to vidi i u drami “Pustolov pred vratima” gdje suopisani halucinantni snovi bolesne djevojke te njene neiživljene erotsketežnje.

 

Pustolov pred vratima

 

Likovi:
U igri:

  • Djevojka
  • Sestra milosrdnica
  • Liječnik

U priviđenju:

  • Agneza (Djevojka)
  • Njezin muž
  • Jedan neprisutni i njegov leš
  • Gospodin sa šarenim prslukom
  • Plava gospođa
  • Kristina
  • Glumčeva žena
  • Dobro odgojeni mladić
  • Brutalni ljubavnik
  • Liza – Agnezina sobarica
  • Sobarica kod Rubriciusovih
  • Kolodvorski nosač
  • Dvije-tri gospođe i dva-tri gospodina
  • Neznanac*
  • Profesor s velikim naočalama*
  • Messenger-boy*
  • Podvornik u wagon-litsu*
  • Režiser tragičnih filmova*
  • Najbolji prijatelj*
  • Upravitelj tvrtke*
  • Policaj*
  • Užigač uličnih svjetiljaka*
  • Apaš*

(* = Smrt)

 

Sadržaj:

Sve počinje sa prvom slikom i prikazom terase jedne vile sa visokimželjeznim rešetkama sa zatvorenim vratima. Na terasi se nalazi bolesnadjevojka koja sluša fox-trott što ga sestra milosrdnica svira na glasoviru.Pošto je prestala svirati sestra ulazi u sobu, no djevojka bi željela jošslušati jer je taj ritam podsjeća na njenu najbolju prijateljicu Kristinu skojom je još donedavno sjedila u istoj klupi, plesala na ovu istu glazbu iimala iste želje i misli.

“Tri smo godine prošle zajedno. Dan na dan jedna uz drugu. Spavale u istoj sobi, sjedile u istoj klupi. Mislile jednake misli i imale jednake želje.”

Djevojka predosjeća da netko ima doći, pa je zamolila sestru da nezaključava vrata da njen pustolov može slobodno ući. Sestra ju jeposlušala te otišla u sobu i nastavila svirati.

Nakon što je sestra otišla djevojka pada u san te počinje sanjati o svompustolovu. Taj pustolov tj. neznanac predstavlja smrt. On dolazi podjevojku, a ona ga dočekuje bez straha, kao da se već poznaju.Neznanac je došao po nju da je odvede (taj odlazak se smatra kao smrt)no ipak ima pravo na jednu želju prije nego li odu.

“Jednu želju možete da izrečete prije odlaska.
– Moram?
– Možete želju i molitvu.”

Njezina želja je bila ljubiti i biti ljubljena tj. proživjeti ono što bi propustilaako umre. Zaželjela je da ima muža koji joj sve oprašta, pa čak i nevjeru,te nedostižnu ljubav nekog koga ne poznaje. Neznanac je upozorava daima samo jednu noć i da će ta noć za nju biti čitav niz godina.Ali također treba da tu bude još jedna osoba koja će razbuktati atmosferu.Svi likovi trebaju biti u djevojčinoj glavi, pa tako on taj lika zamišlja kaonekog gospodina u šarenom prsluku.

“Ali takvog čovjeka ne bih htjela ni sresti u životu. – Što je? Ali bez toga ne ide! Bez jednog takvog čovjeka ne bi vam muž imao što da oprosti. Naglo: Aha! – Što je? – Imam ga. To je nekakav “Gospodin u šarenom prsluku.”

Pošto su osmislili sve likove sad je mogla početi svoj nestvarni život.Svjetlost se mijenja, ponovo se čuje zvuk fox-trotta, a drama prelazi udrugu sliku.

U drugoj slici vidi se soba sa foteljama, naslonjačima i ljudima. Neki piju,a neki razgovaraju. U sobi su Agneza (djevojka iz prve slike), Gospodin ušarenom prsluku, Glumčeva žena, Profesor (Neznanac iz prve slike) i jošdvije-tri gospođe i dva-tri gospodina.

Svi razgovaraju i usput se šale na račun gospodina u šarenom kaputu kojipokušava zavesti glumčevu ženu. Najviše mu dobacuje profesor koji sepočeo šaliti u vezi broja sendviča koje je pojeo gospodin u šarenomprsluku.

“Vi ste, gospodine moj, uništili sedamnaest sendviča. – Ja sam brojio šesnaest. – Niste računali da ste pojeli dva najedamput.”

Dok se odvijao razgovor u sobu ulazi Liza, sobarica, te Agnezijinu mužudošapne nešto. On odlazi no brzo se vraća te zove glumčevu ženu.Kad su se svi vratili doznaju da je glumičin muž, gospodin Rubricius, imaonesreću u petom činu pri izvedbi Shakespearea. Svi se žure u bolnicu,samo u kući ostaju Agneza i gospodin u šarenom prsluku.Gospodin prostaje preotvoren tj. više nepristojan te joj se počinjenabacivati govoreći o tome kako on ne može živjeti bez nje.No ona se brani.

“Kroz pet godina što živite skupa bit ćeš već iscrpila sve motive?
– Ne, dragi moj. On je neiscrpivo nov. On je meni svaki dan nova probuđena želja.”

Nakon nekog vremena se vratio i Agnezin muž sa tužnom vjesti o smrtigospodina Rubriciusa. Gospodin u šarenom prsluku odlazi sa profesoromkući, a Agneza se baca svom mužu u naručje i zaplače. Agneza mu reče zaudvaranje gospodina u šarenom prsluku te za anonimno pismo koje jedobila od nekog nepoznatog gospodina. Muž ju nije htio slušati već jecijelo vrijeme govorio da su to njene tajne i da ih ne želi čitati, no ona gaje ipak pročitala pred njim. On se malo uznemirio te počeo tvrditi kako jetaj gospodin bolestan jer ako je tako neko uistinu ljubi to se onda ne piševeć se govori. Ona uzme pismo, raspara ga govoreći da uopće nijeuznemirena i da je ona pismo već zaboravila, pa priđe mužu i zagrli ga.

“Varaš se dragi. Uzme pismo: Ja se nisam nimalo uznemirila. Ja uopće o tome ne vodim nikakva računa. Vidiš. Razdere pismo. Sad je sve zaboravljeno. Priđe k njemu i zagrli ga.”

Treća slika započinje u Agnezinoj sobi. Čitavo jutro Agneza isčekuje hoćeli stići poštar na vrata sa novim pismom, no umjesto poštara je došaoMessenger-boy (isto neznanac iz prve slike) i već joj donio deseto pismo.Ona je pokušala nešto doznati o izgledu nepoznatog gospodina noMassenger-boy joj nije ništo htio reći jer uopće nije ni vidio svojumušteriju, a poruke dobiva preko šefa. Nakon što je Massenger-boy otišaoAgneza preko telefona doznaje da joj u posjet uskoro stiže staraprijateljica Kristina. Potom dolazi u posjet njihov učestali gost gospodin ušarenom prsluku noseći veliki buket cvijeća i malo pismo. On joj ponovopočinje laskati no ona se vješto brani.

“Nije to nikakvo čudo. Malko svečano: Agnezo, to je volja. Neslomiva volja. – Kako čudno zvuče te jake riječi u tvojim ustima. Čovijek bi ti skoro mogao i povjerovati.”

Tjekom njihova razgovora u sobu ulazi Agnezina stara prijateljica Kristinas kojom se dopisuje. Gospodin u šarenom prsluku odlazi kad je došlaKristina. Agneza odmah ispriča Kristini sve o neznancu koji joj piše.Ispriča joj čak i o tome kako je zaluđena i zaljubljena u tog neznanca,te da je na njegovu molbu sjedila na balkonu da je on može vidjeti.Pokušala ga je pronaći pogledom jer bi joj jedino to moglo pomoći danapokon prestane misliti na njega. Samo da zna tko je, da bar nema toliketajanstvenosti bilo bi joj lakše. Kristina uviđa njenu zaluđenost te jojodlučuje pomoći. Predlaže joj da otputuje negdje bez muža te ga takomožda negdje i ugleda, a on će je sigurno pratiti.

“Nađite ga! Dovedite ga. – A da nekamo otputuješ? – On mi je pisao: “ako slučajno nekamo odete, slijedit ću vas svuda.” Kao da ga ja ionako ne bih posvuda tražila!”

Kristina potom odlazi, a u sobu ulaze Agnezin muž i Gospodin u šarenomprsluku svirajući i pjevajući. Time završava treća slika.

Počinje četvrta slika koja se odjednom prebacuje u vagon vlaka u kojemAgneza sjedi uz prozor u spavaćici. Netko zvoni na vrata te u vagon ulazipodvornik (neznanac iz prve slike). On i Agneza pričaju o njegovu životu išto ga je dovelo u vagone. Nakon razgovora zamoli ga da na odlaskupozove gospodina u šarenom prsluku koji je s njom putovao jer ga je tozamolio Agnezin muž.

“Zašto me danas neprestano vrijeđaš i izazivlješ? Da sam znao da ćeš biti takva, na bih tvome mužu učinio usluge da te pratim. Toči konjak i drži čašicu u ruci. – Usluge – veliš? Sjao si od radosti kad te je za to molio. Nisi vjerovao svojim ušima.”

Ona se naslanja na njegovo rame te zapali cigaretu, a on počinje pričati otome kako bi volio biti njen muž i kako se sjeća dana kad je kao mladstudent uvijek išao za njom. Išao bi malo podalje da ga ne zamjeti, da nedozna da ju voli. Odjednom se Agneza trgne na te riječi jer su jepodsjetile na riječi neprisutnog. Na riječi koje je on napisao u pismu.Sad ju je počelo zanimat sve što govori gospodin u šarenom prsluku.Sve što je govorio bilo je slično riječima iz pisma. Pošto nije mogla čekatipočela mu je sama stavljati riječi u usta, a on je samo potvrđivao.

“A cvijeće? Cvijeće? – U čudu: kakvo cvijeće? Ah da: stavio sam i kitu cvijeća pred majku božju. – A nisi ga prosipao po stazama oko sanatorija? – Ne razumije: Prosipao? – Da govori. Što me mučiš? – Nesigurno kao da se dosjetio: Ah, jesam, jesam. – i odlučio si umrijeti ako umrem? – Da, da naravno.”

Ona počne vaditi pisma, a on ih na brzinu pogleda i uvidi o čemu se radi,te odluči izvući korist iz toga. Reče joj da ih je on pisao, a ona mu u istitren prilazi te se s tim gase svijetla.

Ujutro je vlak stigao na postaju pa su se putnici spremali za iskrcaj.Gospodin u šarenom prsluku priznaje Agnezi da to nije bio on, da je sveizmislio, te odlazi. To je bila posljednja kap koja je prevagnula sve njeneosjećaje. Agneza je “poludjela”.

Zastori se ponovo dižu i počinje peta slika. Čuje se Agnezin glas i glasneke muške osobe. Agneza ga napada da prizna da je to on,njen tajanstveni obožavatelj. On ništa ne shvaća, smatra je ludom paubrzo napušta sobu. Nije svjesna što čini. Počinje misliti da sanja ili neštoslično. Uskoro se vraća u sobu sa novom osobom, jednim mladićem.Taj mladić je iz njenog kraja, čak su išli zajedno u školu. On ju je počestoviđao i na koncertima. Zamjetio ju je jer je neumorno pljeskala kvartetu ukojem mladić svira. Pozvao ju je plesati jer joj se htio zahvaliti za pljesak.Ona se već nadala da je to onaj njeni naznanac no prevarila se.

Nakon što je mladić otišao u sobu ulazi režiser tragičnih filmova (takođerneznanac iz prve slike), koji razgledava sobu. Režiser je cijelo vrijeme unekom svom svijetu filma, čak i dok priča sa Agnezom.

“I on vas čeka? – Jest. Na velikoj balustradi, sa mojim šalom preko ruke. – Kolosalno! Sa vašim šalom preko ruke, na velikoj balustradi? – Jest – Više za se: To bi valjalo snimiti! – Što ste rekli? – Zar sam nešto
rekao?”

Agneza ponovo pada u svoju opsjednutost pa na njegov zahtjev da budesretna želi znati odgovor da li je on taj tajanstveni obožavatelj. Pošto jeon sav u svom filmu, no ne shvaća što ona točno misli s tim pa samopotvrdno odgovara. On ju pokušava zavesti igrom riječi i lukavstvom.To mu i uspijeva jer je ona ionako zaluđena. Odlazi u sobu da se svuče,no u taj tren se čuje pucanj te u sobu upada leš.

“Čim je ona pošla, on zapali luster, a u isti tren začuje se pred vratima u koridoru revolverski hitac. Istodobno se naglo otvore vrata i upadne iza njih, strovalivši se preko ulaz, mrtvo tijelo nepoznatog čovjeka.”

Režiser pregleda leš te se obrati Agnezi i reče joj da bi to mogao biti onajšto joj je napisao ona pisma. Agneza legne kraj leša te se počne pitati je lito on.

Šesta slika je ponovo u stanu. U sobi pričaju Agneza i Kristina.Razgovaraju o samoubojstvu onog čovjeka i o policijskom ispitivanju.Ni ime mu još nije doznala jer policija nije našla ništa u njegovimdžepovima osim velike svote novca i poruke:

“Moje tijelo nek se spali, a pepeo prospe.”

Dok su pričale u sobu im uđe sobarica Liza te im reče da je došao nekimladić. Taj mladić je isti onaj koji je bio u hotelu s njom, mladi glazbenik.Donio je sa sobom nekakav paket i omot. U paketu je bio šal kojeg jedobila od profesora, a izgubila ga je kad je bila u hotelu. U omotu su bilenote koje joj je htio dati još onu istu veče ali je vidio pred sobom metežpa nije htio prilaziti.

Nakon što je mladić otišao, u sobu ponovo ulazi Liza te reče da je nekigospodin ispred vrata i da čeka odgovor na poruku. Agneza ga odmahpozove unutra. U sobu ulazi posljednji prijatelj (neznanac iz prve slike).On i Agneza popričaju o njegovu pokojnom prijatelju i o ljubavi koju jegajio pokojnik prema njoj. Kad su završili sa razgovorom prijatelj odlazi.Nedugo zatim u kuću ulazi Agnezin muž te mu Agneza sve ispriča.Nije mogao vjerovati te joj je cijelo vrijeme govorio da bunca i da nije prisebi. Na kraju srdito ustaje i odlazi prema izlazu, a Kristina potrči za njim.

“Muž pođe par koraka, pa se okrene, i pođe, teturajući se, k izlazu. Ustavi se, a onda ispadne napolje. – Kristina potrči za njim, a uto pada zavjesa.”

Prostor u sedmoj slici prelazi u novu sredinu, kod glumičine žene,gospođe Rubricius. U njenom stanu su ona i gospodin sa šarenimprslukom. Gospodin sa šarenim prslukom se sad udvara udovici dok onaizrezuje i lijepi kritike od pokojnika iz novina. Tad odluči da će s njimozbiljno popričati u vezi riječi koje je rekao onu večer kad je umroRubricius. Tad joj je govorio da će je uzeti za ženu ako njen muž dozna daga je prevarila s njim ili ako joj muž umre.

“Kako za koga. Dakle: kad smo onda plesali, poljubio si me iza uha i zamolio da dođem k tebi u stan. Odgovorila sam ti da hoću kad mi obećaš da ćeš me uzeti za ženu – Pa ti si bila udana? – Da ćeš me uzeti za ženu u slučaju: prvo, ako moj muž dozna da sam ga s tobom prevarila pa se od mene rastavi; drugo…”

Dok su oni pričali u sobu ulazi sobarica i najavljuje jednog gospodina.U sobu ulazi upravitelj tvrtke za nadgrobne spomenike (neznanac iz prveslike). Odmah na stol polaže nacrte grobnice i nadgrobnog spomenika okojem se još trebaju dogovoriti. Na kraju se odluče za dorski hram.Pri odlasku mu upravitelj doda da se i on pobrine za svoju grobnicu.

“Dakle dorski hram. Digne se. Hvala. Molim izvolite se sutra navratiti da izaberemo materijal, i stvar će odmah na posao. Dok stavlja nacrte natrag u mapu, stavi cviker koji mu je bio ispao i obrati se gospodinu sa šarenim prslukom: Gospodine, nemojte mi zamjeriti, ali kako bi bilo da se i vi pobrinete – Ne, ne, hvala. To mi je posljednja briga. – Upravitelj zatvara mapu: Doduše još ste mladi, tko bi u vašim godinama i mislio na smrt.”

U trenutku kad je upravitelj otišao u stan, uz mnogo buke, ulazi Agnezinmuž noseći u ruci malu kutiju. Zamoli gospođu Rubricius da ih ostavi samete zaključa za njom sobu i baci ključ u kut sobe. Između njih dvojicenastane svađa zbog toga što je gospodin sa šarenim prslukom iznevjerionjegovo povjerenje i iskoristio Agnezu. Opravdanja gospodina sa šarenimprslukom nisu pomogla te ga Agnezin muž izaziva na dvoboj.Na dvoboj sa otrovnim bodežima što ih je donio sa sobom u maloj kutiji.Obadvojica uzimaju bodeže, ugase lampu te započnu.

“Gospodin sa šarenim prslukom gleda kud bi umakao: Poludio si! Otrovnim noževima. – Radije nego da te taknem rukama. – Ali vjeruj mi, ti ne znaš sve – Agnezin muž pruža mu jedan bodež iz kutije: Drži. Jedino se spretnom obranom možeš spasiti. – Gospodin sa šarenim prslukom uzme nož: To je neizbježna smrt: tvoja i moja. – Muž uzme drugi bodež: Dosta riječi. Ugasi lampu, na pozornici tama. Jesi li spreman? – Ja te čekam. Čuje se u tami naganjanje, a uto pada zavjesa…”

Osma slika nam pokazuje most sa kipom Madone. Iz daljine se približavaApaš (ponovno neznanac iz prve slike), te sjeda na most. U daljini sezačuju koraci, a Apaš se sakrije ispod mosta. Niz ulicu dolazi užigač uličnihsvjetiljki (također onaj neznanac). Kad je došao do svjetiljke stane i počnemotati cigaru. Iza leđa mu se pojavi Agneza te se on prestraši.Kad se Agneza ispričala počne pričati sa njim. On joj objasni da je ovomost s kojeg su već mnogi skratili svoj život i da se ona Madona zove“Madona samoubojica”.

“Sjedne na jedan kamen: Kako se zove ovaj most? – Užigač brbljavo: Most preko mrtvog rukava. Tu je voda vrlo duboka. Kažu da je i otrovna – a bog bi ga znao. Svakako mnogi su u njoj svršili svoj život. Zato se i ona Madona zove Madona samoubojica.”

Užigač ju je upozorio i na policiju koja bi je mogla odvesti iako ništa nijeskrivila. Bilo je vrijeme da Užigač nastavi svoj posao i ode. Agneza jeostala sama na mostu, priđe Madoni, zagrli je i zaplače moleći je.

“Ti koja sve možeš: daj mi snage! Još jednom dotakne glavom podnožje, onda se odluči, stavi nogu na donji dio balustrade…”

Odjednom se pojavi Policajac (neznanac) koji žurnim korakom kreneprema mostu jer mu se učinilo da je nešto vidio. Agneza se brzo spustiispod mosta gdje je prije zašao Apaš. Pošto policajac nije vidio nikoga odedalje niz ulicu.

U sjeni stupa se pojavi Apaš te se Agneza prestraši. Njemu se nije svidjelanjena prisutnost, te je počne tjerati govoreći da će je baciti u vodu.Pošto joj nije puno stalo do života reče mu da ju ubije, a on je bezoklijevanja gurne.

“Pa znam. Nisi imala drugog mjesta da se sakriješ! Samo da me lakše nađe. Odlazi, inače ćeš u vodu – Što je meni stalo! – Ne viči tako, gade ženski! – Ubij me! Ubij me! – Apaš je uhvati i baci u vodu. Čuje se slab krik: Pa idi. Plivaj. Gleda za njom: Proklete babe, ni ovdje nema čovjek od njih mira! Šćućuri se pod luk, nepomičan, a nato se smrači pozornica.”

Posljednja, deveta slika se ponovo odvija u djevojčinoj sobi iz prve slike.Djevojka je u krevetu, a neznanac je pokraj kreveta i drži je za rame.Ona se budi sva uznemirena iz sna.

“Djevojka s dignutim rukama, zatvorenih očiju kao da joj fali zraka ili da se guši u vodi: Ha—ha—ha – Neznanac je drži za rame: Umirite se. Svršeno je.”

Neznanac je pita da li želi produžiti život. No njoj je već dosta života.

“Želite li ga produžiti? – Umorna sam od života –A da vam rečem: Dignite se i pođite još jednom tamo. Koju biste stazu izabrali? – Onu istu kojom sam malo prije išla.”

Neznanac je uvidio da je vrijeme da je odvede. Još su samo ostali da sepomole pa su krenuli prema izlaznim vratima gdje ih je čekao neznančevkonj. Kad su otišli začuju se opet zvukovi posljednjih akorada fox-trotta.Upalila su se svjetla, a u krevetu leži mrtva djevojka. U kuću ulazi doktorte skupa sa sestrom odlaze do djevojke koja je ležala u smrtnom znoju.

“Liječnik ulazeći: To zbilja nije pametno, sestro; na večernjem zraku! – Ne može je čovjek otrgnuti odavle. Pogleda djevojku. I zaspala je! Znate, neprestano me muči tim sviranjem. Moram po čitave sate jedno te isto… – Liječnik koji je dotle uzeo djevojčinu ruku iznenada prekine sestru: Mir! Pauza. – Sestra nagnuvši se nad djevojkom: Tako joj je čelo oznojeno. – Liječnik pusti djevojčinu ruku: Da. Smrtni znoj.”

Dojam o djelu:
Sad bih na kraju trebao dati svoje mišljenje (osvrt) o djelu.Što se djela tiče, dobro je zamišljeno no djeluje suviše bajkovito(nestvarno) i pomalo podsjeća na “Božićnu priču” gdje duh pokazuje životkakav je bio, kakav je sad i kakav će biti ako se ne promijeni. Djevojka jemalo previše naivna i nesigurna. Ne može baš razmišljati svojom glavom ivjerujem da je u današnje vrijeme nitko ne bi volio takvu imati kraj sebe,ja sigurno ne bih.

Uloga Neznanca (smrti) je savršeno uklopljena, i točno pokazuje da jeposvuda i da se nikad ne zna što namjerava. U djelu je prisutan utrenucima kad se nešto tragično ima desiti, što daje čitaču i gledatelju(ako je u kazalištu) neku vrstu nagovještaja. Svojim riječima on dajeodgovor što se ima desiti kao npr.:

“Glumac. Glasoviti glumac Rubricius. – Ah, onaj sa kratkim vratom? Savršen kandidat za apopleksiju. – Vi ste zbilja okrutni, profesore.”

Nedugo zatim je stigao telefonski poziv o smrti gospodina Rubriciusa.Ostali likovi su više prolazni i javljaju se samo u njenom snu te nemajuneku veću posebnost. Možda samo tri muškarca (muž, neprisutni,gospodin sa šarenim prslukom) no oni su tu samo bili potrebni zaotkrivanje njene osobnosti i vjernosti. Da bi se sve ovo moglo jošbolje dočarati trebalo bi pogledati dramu u kazalištu ili možda napravitiTV-dramu, što nije teško za izvesti jer je Milan Begović poprilično dobroopisao izglede prostora u kojem se odvija radnja.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava