DOWNLOAD (verzija uključeno: 1)
Bilješke o piscu:
Byron, George Gordon (22. 1. 1788. – 19. 4. 1824.), engleski književnik. Potomak Normana, sin “mahnitog Jacka“ i ekscentrične majke, Byron je bio u priličnoj mjeri nasljedno opterećen. Neko je vrijeme, kao lord, sudjelovao u radu Gornjeg doma i istakao se govorničkom vještinom. Njegova primamljiva vanjština i zanimljiva ličnost učinila ga je ljubimcem žena. Nakon razvoda zbog hajke zauvijek napušta Englesku. Putuje cijelom Europom i Bliskim istokom.
Neukrotiv je buntovnik: upleće se u zavjeru talijanskih karbonara; protjeran iz Italije odlazi u Grčku, gdje moralno i materijalno pomaže njezin oslobodilački pokret i umire u taboru ustanika.
Byron je jedan od najistaknutijih engleskih književnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa Harolda, Don Juan, The Giaour, The two Foscari, Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i poema The prisoner of Chillon.
Byron je u poeziju uveo nekoliko glavnih motiva revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce, junaci su mu strastveni borci i razočarani individualisti koji mrze suvremeno društvo.
Byronovim djelima dominira slobodarska misao i protest protiv zla u životu. Svojim buntovnim stavom, titanizmom, satirčkim duhom i melankonijom Byron je izvršio snažan utjecaj na ostale romantičare te pored Shakespearea najviše utjecao na književnost XIX. stoljeća.
Stil pisca:
U Byronovim djelima romantički životni nazor predstavlja se u svom definitivnom obliku. Byronovi junaci osjećaju potpun nesklad između sebe i svojih moralnih načela, i upravo to osjećanje nesklada i raskola uzrok je rađanja osjećaja promašenosti, usamljenosti, suvišnosti…
Uzore za svoje junake Byron je tražio u svom vlastitom životu, tako da se njegov život doima kao život najizrazitijeg romantičnog junaka. Njegovi junaci su individualisti s burnim unutarnjim životom koji u sebi nosi crte demonskog.
Putovanje Childa Haralda
Analiza djela:
Byron u svom velikom i značajnom djelu Putovanje Childa Haralda opisuje čovjeka koji nije našao svoje mjesto pod suncem, čovjeka koga je sredina odbacila i nije mu namjenila neku društvenu ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i zbog toga je primoran otići iz domovine koju je toliko volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s olujama i valovima. Dok mornar žali za domovinom, ženom i djecom koji ostaju sada sami, on ne žali ni za čim, samo žali što je postao ezosjećan, bez želja i nekog određenog cilja, ustvari on žali što ne žali ni za čim.
Odlomak iz Putovanja Childa Haralda:
…Zasićen svime, izgubivši san o sreći
On je prestao da se s drugima viđa
U očima su mu katkad sjale suze
Al´ ponosni Childe im nije davao sloboduOduzet tugom on je lutao usamljen
I odlučio da svoj rodni kraj
Napusti krećući na dalek putPokoren samo svojim težnjama
Nije se mogao umiriti sa vladajućim zlom
Pun ponosa, tuđim mišljenjima nije vjerovao.I shvatio je, gledajući prezirnu janilu,
Da može, napustivši svijet, živjeti u sebi samome…
Upravo iz ovih stihova vidimo kakav je bio Childe, čovjek koji se nije mogao umiriti s vladajućim zlom. Vidimo da je to čovjek koji prezire društvo, ovaj svijet, čovjek koji je zasićen svime, koji je izgubio san o sreći.
Pozdrav domovini:
…Zbogom! Zbogom! – Rodni žali
Već s´ otimljim oku mom
vjetar huče, riču vali,
a galebi grakću k tom.
Ono sunce gdje zapada,
Tamo je i nama poć!
Teb´ i njemu zbogom sada,
Domovino – laku noć!…
Ovaj dio govori nam kako Childe ostavlja svoju domovinu. Tu je kraj njegova života u domovini, a ujedno početak lutalačkog života, početak potrage za novom, nezamagljenom i autentičnom istinom.