Sadako hoće živjeti, Karl Bruckner

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 4)

Ranch Pia

Skinite lektire.eu na Vaš ANDROID i pregledavajte lektire u offline izdanjua

 

Bilješke o piscu:

Karl Bruckner rođen je 09.01.1906. godine u Beču kao sin tiskara. Pripremao se za trgovački zanat, a radio je i kao tehničar, prodavač novina i čuvar garaža. Otkriva slikarsku nadarenost i piše svoju prvu pjesmu. Odlazi u Brazil, a u domovinu se vraća 1938. godine i odmah biva unovačen u njemačku vojsku. Nakon rata piše crtice za novine, a poslije tri romana za odrasle piše svoju prvu knjigu za mladež ” Dijamant Tobije Ambergera “. U njemu opisuje sudbinu austrijskih iseljenika u Braszilu. Pozornost čitatelja zaokupio je romanom o nogometu, a najpoznatije mu je djelo ” Sadako hoće živjeti “. Roman je prvi put objavljen 1961. godine i s njim postiže svjetsku slavu. Više je puta nagrađivan kao najbolji pisac za mladež, a može mu se odati priznanje za 93 prijevoda njegovih djela na 22 jezika.

 

Sadako hoće živjeti

 

Vrsta djela:

Roman

Mjesto radnje:

Hirošima

Vrijeme radnje:

Za vrijeme II. svjetskog rata, kada je bačena atomska bomba.

Tema:

Želja za normalnim (bezbrižnim) životom, preživljavanje u teškoj ratnoj situaciji, glad, umor, neimaština, tuga.

Analiza likova:

Sadako

Četverogodišnja djevojčica, znatiželjna, puna strahopoštovanja, nestrpljiva:

“Šigeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u dječjem nemiru tapkala nogama na mjestu. Okružena tolikim nepoznatim ljudima osjećala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge i – kad bi pogledala prema gore – glave velikih ljudi. Postalo je nepodnosivo vruće, glad ju je morila, pa i žeđa, ali od straha pred starijim ljudima nije se usudila potužiti na to.”

Jedna od tisuće nevinih žrtava oboljela od gama – zračenja bila je i Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je ranjiva:

“Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno. Jecala je. Ali živjela.”

Željela je živjeti kao što i pluća žele disati:

“Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedestog ždrala od papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju. Još jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema straha pred njim. Tu dušu mora uzeti k sebi sasvim nježno, da bi je vratila stvoritelju.”

Šigeo:

Dobar, pametan i osjećajan dječak koji je toliko volio svoju sestricu Sadako da se nije želio suočiti s činjenicom da je ona zaražena:

“Zašto nije mene ubilo?”
“Postavljaš glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku sreću. Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute grane. Ležala si među samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te odbacio.”
“I opržilo me.”
“Ne, bila si samo izgrebena.”
“O ne, osjetila sam nešto vruće, Šigeo. Puhnulo je u meni.”
“To nije moguće. Nisi mogla ništa osjetiti jer si spavala pod jednim drvetom. Sjećam se točno – ja sam bio u vodi, s ti si ležala na obali.”

Bio je to desetogodišnji dječak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom Sadako. U najtežim situacijama znao joj je odvući misli od nečega što bi tražila a što joj on nije bio u mogućnosti ispuniti.

Hirošima za vrijeme pada bombe:

“I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva vrućine grad Hirošimu. U toj sekundi izgorjelo je 86 100 ljudi. U toj sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teške ozljede. U toj sekundi je 6 820 kuća bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se djelići prašine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi srušilo se osim toga 3 750 zgrada, a ruševine su počele gorjeti. U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama – zrake eksplozivno mjesto u krugu od jednog i pol kilometra. U toj jednoj sekundi je slika i prilika božja izvršila prvi pokušaj da uz pomoć nauke uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.”

To mi je najtužniji odlomak jer se u njemu opisuje koliko ljudi je poginulo i koliko ih je ozljeđeno.

Dojam o djelu:

Pisac nam ovom pričom želi poručiti kako je teško živjeti u vrijeme rata, gladovati i boriti se da bi preživjeli; poručuje nam kako su ozbiljne i tragične posljedice i koliko je japanski narod propatio i godinama nakon događaja koji je trajao – samo nekoliko sekundi. Nadam se da su ljudi spoznali što su u stanju učiniti i da se takvo što nikad više neće dogoditi. Iz ovog možemo naučiti lekciju i nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad više ne ponovi, jer bi to moglo biti kobno za čovječanstvo.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijava