Sedam zvonara majke Marije, Ivan Goran Kovačić

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 2)

Ranch Pia

 

Bilješke o piscu:

Ivan Goran Kovačić (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. – okolica Vrbnice, kotar Foča, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Goranove proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.

 

Sedam zvonara majke Marije

 

Tema:

Težak život seljaka.

Osnovna misao:

Sirotinja je svakome teška, i Bogu i ljudima.

Problematika koja se obrađuje u djelu:

Siromaštvo, vjera i praznovjerje, ljudska glupost, zloba i zloća.

Kompozicija djela:

  • Uvod: Upoznajemo obitelj Grešnik i njezine probleme.
  • Zaplet: Zvonar Rok umire, a Crkveni odbor izabire Juru za zvonara.
  • Vrhunac: Oluja uništava ljetinu, a seljani okrivljuju Juru.
  • Rasplet: Jura se vješa o zvoničko uže.
  • Završetak: Seljani pokapaju Juru izvan dometa crkvenog zvona.

Kratki sadržaj:

Obitelj Grešnik je siromašna obitelj. Otac Jura i majka imali su osmero djece. Jednog dana, za vrijeme posjeta visokog crkvenog dostojanstvenika, igrala se djeca Grešnikova kod crkve. Kad je vidio djecu i saznao da teško žive, crkveni dostojanstvenik rekao je velečasnom da uzme Juru za zvonara sad kad je stari Rok umro. U početku je Jura dobro izvršavao svoje crkvene zadaće. Kad je došlo vrijeme radova u polju on je zadužio djecu da se brinu o crkvi. Jedne nedjelje za vrijeme pričesti gladna djeca Grešnikova ušuljala su se u župni ured i pojela hostije. Velečasni je okrivio Juru. Nakon nekoliko dana velika oluja uništila je plodove. Seljani su okrivili Juru misleći da je razljutio Boga kad je ukrao hostije. Jura se nakon tog događaja objesio, a njegova žena slučajno udarila glavom o zid i pala u duboku nesvjesticu. Tako su njihova djeca postala briga seljana.

Prepričana epizoda:

Spustila se tuča. Teška zrna leda operušala su voćke, stukla vinograde i izrešetala kukuruz. Kad je sunce opet granulo, kroz polja je odjeknuo jauk ljudi. Ljetina je bila uništena i za to su okrivili zvonara Juru. On je izazvao gnjev božji jer nije posluživao u crkvi kako treba i jer je dao svojoj djeci da zvone umjesto njega dok je on radio u polju. Seljani su sav svoj bijes iskalili na njemu. Gađali su ga plodovima i polomljenim granama, razbili mu okna na kući i nazivali ga ništarijom, skrvnikom, svetokradicom i nevjernikom.

Analiza likova:

Jura Grešnik
Otac je osmero djece. Piše bratu u Americi za pomoć, ali mu brat odbija pomoći. Kad je umro stari zvonar Rok, Jura postaje zvonarom. “Usnuo bi na užetima od umora, da ga grmljavina na tornju ne osvješćuje…” Jura poslužuje u crkvi, a kod kuće radi u štali i polju. Stalno je umoran, a često i srdit. Seljani od njega očekuju pobožnost i blagost. “Sluga ima jednoga gospodara, a njemu stotine zapovijedaju. I oni najljeniji i najnevredniji u selu mogu ga pozvati na red…” Djeca počinju zvoniti umjesto njega, jer on ima puno posla u polju. Seoske žene se zgražaju:

“… djeca crkvom gospodare. Derčad skvrni oltare, onečišća svetinje. O Bože, o Bože! Zvonara imamo, a on đubre prevrće…”.

Njegova djeca pojela su hostije prije mise, oluja je uništila ljetinu, a seljani su svu krivnju bacili na Juru. On nije mogao izdržati taj pritisak i objesio se o zvoničko uže.

Stari Rok

Časni starac bijele brade, trideset je godina služio kao zvonar crkve Majke Marije u selu. Posluživao je u crkvi, ubirao darove, čistio svetačke kipove. Pred kraj je počeo piti misno vino i pijan svetogrditi. Crkveni odbor uzeo ga u zaštitu. Stari župnik umre i dođe mladi župnik. Rok se obrijao, uredio i zatražio od novog župnika blagoslov. Dva dana klečao je nepomično pred svetištem, a treće jutro našli su ga mrtva, naslonjena na zid tornja.

Dojam o djelu:

Pripovijetka je tužna. Govori o teškom životu seljaka s mnogo djece i njegovoj borbi da ih prehrani. Težak život još mu više zagorčavaju suseljani.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijavi se