Smrt Smail-age Čengića, Ivan Mažuranić

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 3)

Ranch Pia

 

Bilješke o piscu: 

Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 18. 7. 1814. – Zagreb, 4. 8. 1890.), pjesnik i političar. Završio pravo u Zagrebu. Nastavnik u gimnaziji u Zagrebu, advokat u Karlovcu. 1850. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. U razdoblju 1873. – 1880. g. bio je hrvatski ban. Poslije toga napustio je politiku i živio povučeno, baveći se matematikom i astronomijom.

Mažuranić je počeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveće i najznačajnije djelo, ep Smrt Smail-age Čengića. Tim djelom, u kojem su prevladali klasični i dubrovački utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranić je stvorio klasičan junački ep koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad čitavu ilirsku poeziju.

1849. godina bila je prijelomnom godinom Mažuranićeva života. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoć Rusije ugušila oslobodilačke pokrete u monarhiji, Mažuranić je kao činovnik bečke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija između mađarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku, ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički vođa, usmjerujući sva svoja nastojanja na kulturno unapređenje zemlje. Njegov pjesnički rad nije bio zahvaćen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova političko-činovnička praksa nespojiva s pozivom pjesnika, Mažuranić je definitivno prestao pisati.

 

Smrt Smail-age Čengića

 

Kratki sadržaj:

U Stocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail-aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brđane. Smail-aga siđe na polje pred kulu i počne zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom sukobu nasilja, bez obzira što gubi, raja pobjeđuje nijemim, hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću. Smail-aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, kojeg je zatočio jer mu je svojedobno savjetovano da ne muči raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail-aga kažnjava starca vješanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.

Durakov sin Novica potajno kreće noću crnogorcima da iznenadi Smail-agu. Do toga časa i on je bio krvnik sa turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica će izdati agu da bi mu se na taj način osvetio za vješanje njegova oca, a on će ujedno i izdati svoj narod i svoju vjeru.

Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži da se želi boriti na strani crnogoraca. Sluga ga propušta u grad.

Sapat saziva junake, četa se sabrala i stigla na obale Morače, hladne vode. Svećenik spominje skoru borbu, a možda i smrt mnogima od njih. Uto stiže Novica i obećava, da će ih povesti u Smail-agin logor, a da postane dostojnim vodičem Novica se mora pokrstiti. Sunce zađe za planinu i četa krene na put. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. Strašnom Smail-agi suprostavlja se glas starca svećenika. Obojici glas podrhtava. Riječi su povišene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz drugog mirnoća i odlućnost. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, već i o sukobu dobra i zla.

Smail-aga kupi harač po Gackom. Harlije se raziđoše, a on krati vrijeme junačkim igrama. Ima oštro oko, hrabro srce i junačku sigurnu ruku. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. Aga je bijesan što nema harača. U međuvremenu na polju je oluja. Četa se približava logoru i razvija se borba na život i smrt. Aga pogine, ubio ga je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unatoč tome četa je pobijedila.

Analiza glavnog lika:

Smail-aga Čengić

Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je turski plemić Smail-aga Čengić, koji je prikazan kao krvnik i mučitelj. Izvana gledajući doima se kao junak, međutim analizirajući njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uživa mučeći nevine i nedužne ljude, naslađujući se u njihovim patnjama.

Analiza djela:

Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji vođeni ljubavlju i odlučnošću žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglašen i religiozni moment, koji je bio značajan u borbi naroda protiv turaka. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek, jer se smatralo da je onaj koji je odbacio svoju vjeru priznavao tursku vlast.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijavi se