Sretni kraljević, Oscar Wilde

Objavio hrast No Comments

DOWNLOAD (verzija uključeno: 3)

Ranch Pia

 

Bilješke o piscu:

Oscar Wilde rođen je 1854. godine u Dublinu, a školovanje je završio u Oxfordu. Bio je glavni predstavnik engleskog larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti). Najpoznatija su mu djela: algorične bajke “Sretni kraljević” i “Mladi kralj”, roman “Slika Doriana Graya” i drame “Saloma” (na francuskom jeziku) i “Idealan suprug”. U najranijem razdoblju života pisao je poeziju, kojoj se vraća pred kraj života. Po izlazu iz zatvora napisao je svoju najbolju pjesmu “Baladu o tamnici u Readingu”, uz “Sliku Doriana Graya”, njegovo najbolje djelo. Oscar Wilde iznenada je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.

 

Sretni kraljević

 

Vrsta djela:

Bajka

Alegorijska priča – priča koja ima preneseno značenje.

Tema:

Dobrota, pomaganje siromašnima, radost davanja.

O djelu:

Pisano je vrlo neobično, a govori nam o prijateljstvu sretnoga kraljevića i lastavića. Upoznaju se kada se lastavić, sklanjajući se od kiše, sakrije kod kraljevića. Tada počinje njihovo prijateljstvo i dobra djela koja su učinili za ljude kojima je to bilo potrebno. Pozitivnom djelovanju kraljevića i lastavića suprotstavlja se okrutan i tužan kraj (lastavić ugiba, a sretni kraljević je odvezen u talionicu). Jedan je od najdojmljivijih trenutaka onaj kada u peći izgori sve osim kraljevićeva srca.

Analiza likova:

Sretni kraljević

Sav je bio pozlaćen tankim listićima suhoga zlata, oči su mu bile dva sjajna safira, a veliki crveni rubin sjao je na dršku njegova mača. Svi su mu se divili i mnogi su govorili da je lijep; on je i u duši bio lijep, ali i vrlo ravnodušan. Kada je kraljević upoznao malog lastavića stekao je pravog prijatelja i počeo izvršavati svoja velika dobra djela. Na kraju priče sretni kraljević ostao je posve gol jer je sve svoje dragulje i sve svoje zlatne pločice darovao najsiromašnijima.

Lastavić

Na početku priče zaljubio se u prelijepu trsku. Upoznao ju je u rano proljeće kad je letio nad rijekom loveći jednog žutog leptira, i bio sav očaran njezinim vitkim stasom i prevelikom ljepotom. Ali nije sve bilo tako divno već pomalo i žalosno, jer trska nije mogla putovati s lastavićem. Morao ju je ostaviti i zaželio joj je svu sreću s nekim drugim.
Na svome putu prema Egiptu sklanja se od kiše ispod kipa sretnog kraljevića s kojim se odmah sprijateljuje. Zajedno počinju činiti dobra djela. Naime, lastavić je sve ono zlato i dragulje nosio na svojim malim krilima onim ljudima kojima je to bilo najpotrebnije. Na kraju priče lastavić ugiba od hladnoće, a sretni kraljević gubi sve ono što je imao. No svoj život nastavljaju u božjem vrtu; lastavić pjevaše, a sretni kraljević u zlatnome gradu zauvijek će se slaviti.

Dojam o djelu:

Priča mi se svidjela zato što je poučna i što nas upućuje da činimo što više dobrih djela. Glavni su mi likovi osobito dragi, ponajprije zato što su pošteni, plemeniti i što su napravili mnogo dobrih djela onima kojima je to najviše bilo potrebno. Pročitavši priču bio sam vrlo tužan. Mislim da je pisac posebnu pozornost posvetio kraljevićevu neuništivu i plemenitu srcu, simbolu koji ni vatra nije mogla uništiti. Dirljiva pripovijest koja nas uči da je ljepota i dobrota u davanju.

Leave a Reply

Icons by N.Design. Designed By Ben Swift. Powered by WordPress, and Free WordPress Themes
Entries RSS Comments RSS Prijavi se